Povijest

Godina 1990. bila je prijelomna za uspostavu demokracije u zemljama socijalizma. Budno prateći zbivanja željezničari su kao i uvijek među prvima osjetili potrebu da i sami dadu svoj doprinos u stvaranju novog doba.
Dana 28. ožujka 1990. u Zagrebu, u prostorijama KUD “Vinko Jeđut” održana je osnivačka skupština Samostalnog sindikata prometnika vlakova Hrvatske kao odgovor na postojanje dotadašnjih “sindikata” koji su služili isključivo potrebama vlasti. Tog dana se okupilo oko petstotinjak prometnika vlakova iz cijele Hrvatske što je predstavljalo više od trećine tada zaposlenih prometnika. Na toj skupštini je i osnovan Samostalni sindikat prometnika vlakova Hrvatske (SSPVH). Odmah nakon osnivanja SSPVH se počinje boriti za prava svojih članova, ali i ostalih zaposlenih. Kako poslodavac nije uzimao u obzir zahtjeve Sindikata SSPVH je bio primoran krenuti sa štrajkovima upozorenja. Štrajkovi su bili vrlo uspješni i polučili su dobre rezultate.

Uvidjevši uspjeh SSPVH počinju se osnivati i drugi strukovni sindikati. Zbog sve većeg utjecaja i jačine SSPVH ostali sindikati su osjetili potrebu da se udruže sa njim te na tragu toga, kao i zbog razmišljanja da je željeznici potreban mali broj jačih sindikata, SSPVH mijenja na svom prvom Saboru, koji je održan 22. rujna 1992. godine u Zagrebu, ime u Samostalni sindikat prometno – transportnih radnika Hrvatske (SSPRH). Tada pristupaju Sindikat telegrafista Hrvatske i Sindikat vlakopratnje Hrvatske, a kasnije i Sindikat hrvatskih željeznica i Samostalni sindikat stručno administrativno tehničkog osoblja HŽ – a. Sve veći broj novih članova iz svih struktura zaposlenih ukazao je na potrebu da je i naziv SSPRH neodgovarajući i da ga treba prilagoditi strukturi članstva. Tako je 15. prosinca.1995. godine održan Izvanredni Sabor gdje je sindikat dobio današnje ime SINDIKAT ŽELJEZNIČARA HRVATSKE.

Godine 1996., nakon nagomilanih problema za koje tadašnja Uprava HŽ – a, kao i Vlada RH nije imala razumijevanja niti volje da ih riješi, SŽH je organizirao, najveći do tada, štrajk na željeznici koji je trajao više od mjesec dana. Ne mogavši pregovorima prekinuti štrajk te koristeći navodne propuste koje je učinio organizator štrajka, Vlada RH traži od Vrhovnog suda RH preispitivanje legalnosti štrajka i njegovu sudsku zabranu. Nakon rasprave Vrhovni sud donosi presudu da je štrajk nelegalan i da se mora prekinuti. Sindikat željezničara Hrvatske, legalist kao i uvijek, poštuje odluku suda i prekida štrajk. Nakon toga, neki članovi sindikata željni liderstva, koristeći ime SŽH te hrabreni i potpomognuti od članova Uprave HŽ – a počinju izražavati “nezadovoljstvo” i ponovno osnivaju tzv. strukovne sindikate, a sve, navodno, u cilju bolje zaštite članstva. Ovakva zbivanja nisu umanjila utjecaj ni ulogu SŽH na sindikalnoj sceni u HŽ – u.
Danas Sindikat željezničara Hrvatske broji oko 4000 članova u HŽ – u i oko 1000 članova u Društvima d.o.o., tzv. “društvima kćerima”. Intencija ovog Sindikata je i dalje ista. Na Hrvatskim željeznicama treba mali broj jakih, a ne puno malih sindikata, jer puno sindikata pogoduje samo poslodavcu i vođama tih malih sindikata.