Osvajanje Kleka

Dana 13.10.2007. godine Sekcija žena  SŽH Poružnica ATR Zagreb za svoje članove te goste iz podružnica Koprivnice,   Sisaka te UBIDR Sisak,  organizirala je izlet na Klek gdje su nas dočekali domaćini iz podružnice Ogulin i gosti  iz podružnice Rijeka.

Ovom prilikom zahvaljujemo GRJ HŽ Putnički prijevoz Zagreb i Rijeka na izvrsno usklađenom prijevozu autobusima zbog remonta pruge od Kukače do Ogulina.

Neki od 70 učesnika, ovog jednog od brojnih, uvijek veselih i opuštajućih izleta, dobili su i literarnu inspiraciju, pa objavljujemo pjesmu kolegice Nevenke Bolfek koja sve govori:

Izvještaj s Kleka

Hteli bi znati kak je na Kleku bilo, pa evo ovak se to zbilo:
Iz Zagreba vlakom smo krenuli na put, smekšali smo i onoga kaj je bio krut.
Orila se pjesma cijeli put,i nitko ni malo nije bio ljut.
Čak nam ni bus smetal nije, samo da dojdemo čim prije.
Na cilj smo brzo došli,put smo brzo prošli.
A kad smo z busa zišli van,dočekal nas je pravi san.
Čekal nas je Zeptter s kavom,i to s domaćom, crnom, pravom.
Kolači su kak nacrtani bili,pa smo si kavicu lakše spili.
Stvarno se tu nema kaj za reći,domaćini su pravi i još veći.
I sad bi još do Doma trebalo doći,svak si je mislil: To ću ja moći!
Ko si je mislil da bu lako,a baš i nije bilo tako.
Neki su potegnuli malo jače,zato su im bile mokre čak i gače.
Žene su bile jako vruče,od toga su se znojile i čuče.
Muški su ih pratili u stopu i do kraja,ne znam kakva su im bila jaja!
I onda se ukazal Dom, smo si mislili, sad smo na svom.
Ak ste mislili da je sve prošlo, sad bu ono glavno došlo.
Još na vrh Kleka treba doći, neki su odustali i rekli: Ja to neću moći!
Oni hrabri su vidjeli gdje se vještice i vile skupljaju i druže,
i svojim metlama oko Kleka kruže.
Kad smo gore stigli, nismo baš ni jednu vidli.
Zato smo kad smo se vratili u dom, napravili pravu zbrku i lom.
Ak si je netko mislil kaj se to na nebu svetli, to smo se mi učili voziti na metli!
Onda smo se lijepo najeli roštilja, tu je bilo svega obilja.
Dan je prolazil i bližila se noć, polako smo morali kući poć.
Tak brzo je prošel taj nasmijani dan, sve si mislim, dal bil je to san.
Kad smo krenuli doma, bilo je teže, neki su gubili i malo ravnoteže.
Vlak je kasnil i došli smo kasno, no ipak smo mi HŽ, to je bar svima jasno.
I na kraju nešto važno, domaćini su nas  se dojmili, i to snažno.
Pravi su bili tu nema dileme, kavu i kolače nek nam uvijek tak pripreme!

Vještičji pozdrav uvijek vaša Nena!