Ravnopravnost “promaknula” u HŽ-ovom Planu djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova

Sekcija žena Sindikata željezničara Hrvatske, koja već desetak godina djeluje unutar društava HŽ Holdinga, u više navrata je upozoravala uprave društava na potrebu izrade Plana djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova. Donošenje tog plana zakonska je obveza društava HŽ Holding.

Tek nakon nedavne intervencije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Društva su sindikatima uputila Prijedlog i dala rok od 8 dana za očitovanje. Sindikatu željezničara Hrvatske je i to vrijeme bilo dovoljno, jer prati hrvatsko zakonodavstvo, dobru praksu europskih željeznica, a i zajedničke Preporuke o većoj zastupljenosti žena na željeznici koje su potpisali europski socijalni partneri u željezničkom sektoru: sa strane radnika ETF – Europska federacija radnika u transportu, a sa strane poslodavca CER, Udruga poslodavaca željezničkih i infrastrukturnih poduzeća, koje je i HŽ Holding član.

Sindikat željezničara Hrvatske očitovao se na prijedlog Plana djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u društvima HŽ Holdinga.

SŽH smatra da predloženi Plan ne sadrži potrebne elemente za uspostavljanje i promicanje ravnopravnosti spolova u društvima HŽ Holdinga. Detaljno smo obrazložili naše primjedbe koristeći elemente nacionalnih i europskih dokumenata za razvoj odgovarajućih politika i mjera vezanih uz ravnopravnost spolova, uključujući pozitivne mjere i posebne privremene mjere za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena i premošćivanje jaza između de jure i de facto ravnopravnosti. Naveli smo i postojeće primjere dobre prakse europskih željeznica.

Po našem očitovanje stručne službe HŽ Holdinga su samo uvrstile osnivanje mješovitog povjerenstva za praćenje provedbe Plana, ali i odredili da će se sastajati jednom godišnje. Primjeri dobre prakse govore o sastancima po potrebi ili najmanje tromjesečnim sastancima.

Mišljenja smo da ovakvim prijedlogom Plana HŽ Društva samo žele zadovoljiti formu a ne uistinu promicati i uspostaviti ravnopravnost u društvima HŽ Holdinga.

Stoga smo se obratili Uredu Vlade RH za ravnopravnost spolova kojem je HŽ Holding dostavio Plan na suglasnost.

Predstojnicu ureda, Helenu Štimac Radin bavijestili smo o specifičnoj problematici željezničkog sektora koju na europskoj razini socijalni partneri  CER i ETF zajednički rješavaju.  Naveli smo i čitav niz primjera dobre prakse drugih željeznica, koje područje ravnopravnosti, zaštite dostojanstva radnika, mirenje obiteljskih i radnih obveza te zaštitu zdravlja neizostavno rješavaju zajedno sa socijanim partnerima. Najčešće se suradnja na tim područjima odvija kroz, u tu svrhu formirane, zajedničke odbore.

Iz vladinog Ureda stigao je i odgovor  da će se pri davanju mišljenja na Plan HŽ Holdinga svakako uzeti u obzir i primjedbe iz našeg očitovanja.

Upravo su ovih dana Jean-Paul Preumont  i Sabine Trier, predstavnici ETF-a  i CER-a, objavili zbirne rezultate primjera dobre prakse i prijedloga za učinkovitu provedbu Zajedničkih preporuka. Osim toga u 2011. godini  najavili su nastavak projekta za promociju veće zastupljenost žena na željeznici koji financira Europska komisija.

Obveza donošenja Plana ima svrhu učiniti željeznički sektor prihvatljivijim ženama.
Po podacima navedenim u prijedlogu Plana očito je da su žene u društvima HŽ Holdinga podzastupljene.
U Prijedlogu se navodi da: „ Zbog teških uvjeta rada ( izloženost štetnostima, opasnostima i naporima), nepovoljne izmjene smjena ( 12- satna smjena i noćni rad), kao i zbog fizički teških poslova koji se obavljaju na željeznici, ovaj sustav tradicionalno zapošljava mušku radnu snagu.“ Stoga je nerazumljiva  tvrdnja da u društvima HŽ Holdinga ne proizlazi potreba za uvođenjem posebnih mjera kojima bi se uklonile prepreke zapošljavanju žena u željezničkom sektoru.

Na osnovi analize položaja žena i muškaraca, potrebno je rasvijetliti razloge „ tradicionalnom zapošljavanju muške radne snage“ na željeznici jer ti razlozi su ujedno prepreke zapošljavanju žena u tom sektoru, što baš ukazuje na potrebu  za uvođenjem posebnih mjera.

Prijedlog plana, između ostalog, nema odredbi o usklađivanju obiteljskog, privatnog i profesionalnog života, a ni jasnu i učinkovitu proceduru zaštite od uznemiravanja i diskriminacije.

Ključni koncept koji treba uspostaviti je praćenje pojavnosti diskriminacije, a ne teorijskog ili formalnog  položaja.
Rijetko koje poduzeće bi ikada priznalo da daje službeno odobrenje za politiku diskriminacije.
Nema europske države koja dopušta ili odobrava diskriminaciju. A ipak diskriminacija i dalje postoji. Dakle nije toliko važno pitanje “Kakav je službeni stav vaše zemlje ili poduzeća o diskriminaciji? “. Ono što je važno više je: “Što ćete učiniti s njom ili kako ćete osigurati da nikada ne bude problem?” Ili: “Ako je netko bio diskriminiran, kakvi su pravni lijekovi dostupni i kako lako su dostupni? ”

Iako se žene mogu školovati za zanimanje „prometnika“ i „strojovođe“, u Hrvatskoj ni JEDNA žena ne radi kao strojovođa, a za žene u izvršnoj službi općenito, postoji nepisano pravilo o napredovanju (tzv. „ljepljiv pod“ ili „stakleni plafon“). Kako protumačiti da ni jedna žena prometnica nikada nije radila na Zagreb Glavnom kolodvoru?
Slučajevi diskriminacije i uznemiravanja koje prijave žene, rješavaju se mjesecima, iako je zakonski rok osam dana. Imamo dokumentaciju o četiri takva prijavljena slučaja od kojih jedan još nije rješen, iako je prijava uručena krajem prošle godine.

Dok je s jedne strane sindikalna strana educirana o politici jednakih mogućnosti i zaštite dostojanstva radnika, strana poslodavaca za ta područja nije senzibilizirana, a istovremeno je u te aktivnosti nespremna uključiti socijalne partnere.
I u europskim i u nacionalnim, a i u sektorskim dokumentima  stoji uputa provodiocima politike ravnopravnosti da trebaju „pozvati nevladine organizacije i druge organizacije koje rade na postizanju ravnopravnosti spolova, na usku suradnju na različitim razinama provedbe ravnopravnosti spolova“.