Snijeg se otopio – problemi ostali
Hrvatske željeznice nemaju svoju Angelu Merkel, zahvaljujući čijoj je intervenciji Četvrti željeznički paket, koji je Europska komisija (EK) objavila 30. siječnja, dokument vrlo različit od originalnog potpuno liberaliziranog nacrta.
Unutar manje od mjesec dana, njemačka kancelarka Merkel je kao odgovor na masivno lobiranje Njemačke željeznice (DB) prisila Komisiju na uključivanje „Njemačkog željezničkog paketa za Europu“. Ovaj novi paket omogućuje Njemačkim željeznicama zadržavanje holding modela.
Žureći prema istoj integriranoj strukturi željeznice, Francuska vlada je njemački partner u ovom lobiranju.
Dok se i CER – Zajednica europskih željeznica i upravitelja infrastrukturom protivi pretjeranim mjerama u vezi odvajanja upravljanja infrastrukturom i željezničkih prijevoznih poduzeća, tvrdeći da postojeće europsko zakonodavstvo sadrži dovoljnu zaštitu protiv nekonkurentne prakse, ministar Hajdaš Dončić nalaže potpuno razdvajanje upravljanja infrastrukturom od usluga prijevoza pravdajući potez „zahtjevom Europe“.
S druge strane, Četvrti željeznički paket nastoji ojačati ulogu upravitelja infrastrukturom, koji će kontrolirati sve funkcije bitne za rad na mreži, uključujući i planiranja infrastrukturnih investicija i održavanje, a Hajdaš Dončić odobrava izdvajanje djelatnosti Poslovnog centra održavanja i građenja pruga iz sastava HŽ Infrastrukture.
Dakle, dvije velike članice Europske unije, uspjele su promijeniti zakon kako bi zaštitile svoju željeznicu.
Naprotiv, u Hrvatskoj nitko ne brine za poboljšanje javnih usluga prijevoza i opstanak željeznice kao pružatelja usluge prijevoza tereta i putnika na okolišno najodrživiji način. Očuvanje radnih mjesta i opstanak brojnih obitelji u okolnostima snažnog rasta nezaposlenosti ostavljeno je na brigu sindikatma.
Nejedinstvena sindikalna scena pogoduje bahatoj nebrizi za željeznicu. Sindikati koji su svjesni da je jedini cilj ove Vlade osloboditi budžet bilo kakvog izdatka za željeznicu, ulažu dragocjeno vrijeme u gotovo neostvariv koncenzus s drugim sindikatima koji su poput žaba u loncu tople vode uljuljkani u „dobre“ odnose „pune razumijevanja“ s poslodavcem. Ugodno im je i toplo pa ne osjećaju opasnost. Lagano podgrijavanje oslabit će ih i kad postane vruće bit će prekasno za spas, neće imati snage iskočiti.
Potezima resornog ministarstva koje odabire model držanja željeznice u stanju kliničke smrti umjesto revitaliziranja doprinose i neorganizirani korisnici usluga željeznice i apatična javnost.
Problemi koji su posljedica nemuštog razdvajanja društava nekadašnjeg HŽ Holdinga i ukidanje pojedinih radnih mjesta bez popratnih tehnoloških poboljšanja, posebno su bili uočljivi tijekom snježne okupacije željezničkih pruga.
Bjelina snijega prenaglasila je crnu sliku hrvatskih željeznica koja je istinito opisana u Strateškom planu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za razdoblje 2013. – 2015. godine: „Postojeća željeznička infrastruktura je jedan od najnerazvijenijih vidova prometne infrastrukture RH koji se očituje nedostacima u željezničkom sektoru, lošom infrastrukturom, zastarjelim željezničkim voznim parkom, te zastarjelom opremom za signalizaciju i komunikaciju.“
Mjerenjem indeksa uspješnosti Europskih željeznica (RPI) u 2012. godini na prvo mjesto dospjela je Švicarska, Francuska i Njemačka dijele drugo mjesto, a potom slijede Švedska, Austrija i Finska.
Sveobuhvatna procjena učinkovitosti nacionalnog željezničkog sustava promatrana kroz: učestalost korištenja, kvalitetu usluge i sigurnost, povezana je s tzv. pobuđivačima uspješnosti.
Najuspješnije su željeznice gdje su visoki javni doprinosi, subvencije za poslovanje i održavanje infrastrukture. Veća javna ulaganja ( promatran šestogodišnji prosjek) – bolji učinak.
Razina liberalizacije tržišta sama po sebi ne utječe na uspješnost; u igri moraju biti također i drugi faktori.
Nije utvrđena međuovisnost između uspješnosti i načina organiziranja željezničkog poduzeća. Uspješni izvođači mogu se naći u sva četiri modela organizacije ( potpuno integrirana poduzeća, holding, razdvojena uz koordinaciju i potpuno razdvojena poduzeća).
Hrvatske željeznice izložene su suptilnom uništavanju. Gotovo na tjednoj bazi izlaze novi, pa najnoviji pravilnici organizacije i sistematizacije. Nekadašnji „vojnički“ ustroj željeznica gdje se točno znala svačija nadležnost i odgovornost u hijerarhijskom lancu zamijenjen je sustavima koji su učestalim reorganizacijama postali nefunkcionalni i koji su, umjesto osvajanju tržišta i poboljšanju kvalitete i kvantitete usluge, okrenuti opstanku unutar sustava.
Snijeg se otopio, a problemi ostali. Neće ih riješiti impresivna nabrajanja milijunskih iznosa EU sredstava koja nam „stoje na raspolaganju“. Bilo bi zanimljivo izračunati koliko je sredstava iz budžeta otišlo na financiranje započetih projekata koji su se izvorno trebali financirati sredstvima EU, ali zbog nepoštivanja rokova izvedbe, predviđena sredstava EU nije uplatila pa su morali biti nadomješteni nacionalnim sredestvima. Do sada smo koristili oko 15-20% od mogućeg iznosa EU sredstava. Samo u zadnjoj godini omjer se približio 50% iznosu.
Šest najuspješnijih europskih željeznica imaju osim visoke stope javnog ulaganja još jedan zajednički pobuđivač uspješnosti: koncenzus socijalnih partnera o načinu restrukturiranja, transparentne odnose i dvosmjernu komunikaciju.