VIJESTI SŽH, prosinac, broj 15
Dok u ovo predbožićno vrijeme novine i “novine” bruje o mogućem stečaju HŽ Carga i o odrešitom ultimatumu Rumunjima koji postavlja ministar Hajdaš Dončić, pitamo se gdje je taj ministar bio ove dvije godine?
Godinu i pol svog mandata odbijao je razgovarati s radničkim predstavnicima. Nakon najave prosvjeda i pritisaka iz europskih federacija, primio je sindikate. Sve smo mu rekli. Rekli smo mu kakav rejting u okruženju ima Grampet Grupa. Rekli smo da se HŽ Cargo ne vodi u dobrom smijeru, da se gubi vrijeme. Rekli smo da je potrebno najprije dobro protresti poduzeće, zatvoriti rupe koje na dnevnoj bazi stvaraju gubitke, a onda zajedno uvesti mjere koje su u sličnim poduzećima dale znatne učinke i pomogle u očuvanju poduzeća i radnih mjesta.
Ali ne, Ministar zna najbolje! Posljedice njegove arogancije neće snositi on. On zasigurno neće dati ostavku jer će HŽ Cargo i njegovih oko 2700 radnika ( sa savjetnicima) otići u stečaj.
Nije to učinio ni nakon smrti četvero ljudi koji su platili životom mjere štednje i neučinkovitu organizaciju pa nije za očekivati da će osjećati odgovornost za sudbinu 2700 radnika ili oko 15 000 članova obitelji.
HZ Cargo nema konkurencije, jedini je ( za sada) željeznički teretni prijevoznik u Hrvatskoj. I pred stečajem je. Radnici sigurno nisu krivi. Kriv je onaj tko je provodio restrukturiranje na način koji nije pripremio i osposobio nacionalnog operatera za opstanak na tržištu. I točka. Sukrivci su “predstavnici radnika” koji su zagovarali cjepkanje sindikalne scene i tako slabili moć radnika da zaštiti svoje interese.
Nasuprot moći kapitala, koliko god neracionalni njegovi potezi bili, na strani radnika moć predstavlja zajedništvo i solidarnost kao jedino sredstvo protuteže.