Hrvatski sabor donio je na sjednici 6. prosinca 2013. godine Zakon o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine kojim se uređuje ostvarivanje doživotne otpremnine te osnivanje i poslovanje društava koja provode dokup mirovine. Zakon je stupio na snagu 26. prosinca 2013. objavom u Narodnim novinama br. 153.
Dokup mirovine prema ovome Zakonu provodi se socijalnim sporazumijevanjem između poslodavaca, sindikata i radnika, a na temelju kolektivnog ugovora odnosno sporazuma između poslodavca i njegovog radnika prigodom umirovljenja te ugovora između poslodavca i društva za dokup mirovine.
Mogućnost dogovaranja doživotne otpremnine socijalno je opravdan i dobar za umirovljenike, jer ostvaruju pravo na onaj dio izgubljene mirovine zbog prijevremenog odlaska u mirovinu. To je zapravo nadomjestak gubitka dijela mirovine zbog prijevremenog odlaska u mirovinu ne svojom krivnjom.
Pogrešno je poistovjećivati institut dokupa mirovine s institutom dokupa mirovinskog staža koji je bio reguliran nekadašnjim Zakonom o radnim odnosima i koji je prestao važiti početkom 1996. godine.
Razlika je u pravnim posljedicama: dokupom mirovinskog staža u pojedinim su se slučajevima, uz povećanje mirovine, ostvarivali i uvjeti za stjecanje prava na mirovinu prije navršavanja propisanih uvjeta, dok se dokupom mirovine samo povećava mirovina koja je već stečena pod propisanim uvjetima.
Razlika je i u nadležnosti provođenja: dokup mirovinskog staža provodio je nadležni organ mirovinskog i invalidskog osiguranja u vlasništvu države (primjerice, današnji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje), dok dokup mirovine provodi trgovačko društvo pa korisnik, osim zakonom određene mirovine, prima i dokupljenu mirovinu.
Ovim Zakonom napokon je popunjena pravna praznina i ozakonjena dosadašnja praksa i način rada, jer se dokup mirovine kao institut radnog prava u praksi provodi više od dvadeset godina te je često predmet kolektivnog pregovaranja i ugovaranja.
Dokup mirovine definiran je isplatom otpremnine radnicima zbog njihovog odlaska u mirovinu, kao dijela doživotne mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji bi se ostvario da je navršena određena starosna dob i/ili određeni mirovinski staž, a koje uplaćuju poslodavci za svoje radnike u vrijeme njihovog umirovljenja, koja se određuje i isplaćuje u mjesečnim obrocima, kao dokupljena mirovina
Društvo koje će isplaćivati dokupljenu mirovinu definirano je kao trgovačko društvo koje obavlja savjetovanje sudionika u socijalnom sporazumijevanju, posreduje u isplati otpremnina tako što isplaćuje dokupljene mirovine, upravlja imovinom od prikupljenih sredstava za njihovu isplatu i obavlja ostale djelatnosti u vezi s time.
Za osnivanje Društva za dokup mirovine najniži temeljni kapital iznosi 10 milijuna kuna.
Korisnik dokupa mirovine je radnik kojemu se po prestanku rada i odlaska u mirovinu otpremnina isplaćuje doživotno i mjesečno obročno, kao dokupljena mirovina.
Određeno je da u slučaju smrti korisnika dokupa mirovine, korisnici obiteljske mirovine koji ostvaruju pravo na tu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ostvaruju razmjerni dio dokupljene mirovine pod uvjetima za stjecanje, određivanje i korištenje obiteljske mirovine prema tom zakonu.
Zahtjev za osnivanjem Društva za dokup miovine odobrava Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ona obavlja i nadzor nad poslovanjem društava za dokup mirovine.
Društvo za dokup mirovine dužno je izabrati jednu banku skrbnika i povjeriti joj financijsku imovinu pričuva za isplatu dokupljenih mirovina.
Ovaj način socijalnog zbrinjavanja radnika koji sporazumno prekidaju radni odnos s poslodavcem, a on im zauzvrat poboljšava materijalni položaj u mirovini za iznos dijela mirovine koji propuštaju zbog neispunjenja uvjeta za odlazak u punu mirovinu, socijalno je opravdan jer je ispravnije nekome osigurati socijalnu sigurnost cijeli život, nego da ima jednokratnu otpremninu koju će brzo potrošiti, a poslije toga ite kako osijećati trajno umanjenje mirovine za 300, 400 ili 500 kuna.
Dokupom mirovine ostvarenom na temelju ovoga Zakona ne gubi se pravo na otpremninu koja se ostvaruje na temelju drugih propisa.