ministarHŽ Cargo, jedino poduzeće u hrvatskoj za prijevoz tereta željeznicom, osim nekoliko tisuća zaposlenih ima povijest koja govori o nizu ključnih, redom pogrešnih odluka koje je Vlada RH u ime vlasnika, hrvatskih građana, do sada donosila.

S kojom vjerodostojnošću Dončić sada postavlja ultimatum radnicima i tvrdi da nema pregovora oko uvjeta koje postavlja?

Jednako tako „vjerodostojno“ je nastupio oko prodaje HŽ Carga Grampet Grupi. Upozoravali smo na neuspjele pokušaje privatizacije u kojima je Grampet sudjelovao u svojoj zemlji, a i u zemljama u okruženju. Mediji su prenosili izjave ministra u smislu baš ga briga, ima bankovne garancije koje će aktivirati ako nešto pođe po zlu. Problem je “jedino“ u tom što Rumunji nisu potpisali i dali Dončiću ni jednu bankovnu zadužnicu, a svi zajedno su HŽ Cargu ukrali dragocjeno vrijeme za istinsko, socijalno i ekonomski održivo restrukturiranje.

Kakvo se moglo očekivati poslovanje kompanije kojoj se upravljački kadar birao po ključu političke podobnosti, a ne poslovne sposobnosti?
Kakvo se moglo očekivati poslovanje kompanije koja je podjelom naslijedila ogromna dugovanja i koja je opterećena ne stvarnim, nego paušalnim iznosima troškova vuče?
Kakvo se moglo očekivati poslovanje kompanije bez plana prioritetnog ulaganja, kompanije kojoj deseci neispravnih lokomotiva leže van stroja?
Kakvo se moglo očekivati poslovanje kompanije u kojoj struktura nadređenih buja, a radnici neophodni za izvršenje posla bivaju proglašeni viškom?

Ministre, Vama i Vašim predhodnicima Sindikat željezničara, a i drugi sindikati ukazivali su na pogrešan smjer kojim se vodi HŽ Cargo. Niste htjeli čuti glas onih koji se svakodnevno u svom poslu susreću s nebulozama raznih vrsta. Štetni ugovori i organizacija posla samo su mali dio.

S kojim pravom sada postavljate ultimatum radnicima? Gdje je nešto u svijetu dugotrajno uspjelo ultimatumom?

Vaša vjerodostojnost otišla je u vjetar nakon loše pripremljene privatizacije. Onoliko nepoznanica i skrivenih troškova niti jedan ozbiljan poslovni partner ne bi progutao. Očito su oba partnera, i prodavač i kupac igrala na faktor vremena: vrijeme prolazi, situacija postaje bezizgledna, radnik stjeran pred zid, lako će se odreći svega, pa i radnog mjesta.

Vrijeme je za koncenzus. Ministre okrenite se oko sebe i pogledajte koje su se željeznice i kako uspješno restrukturirale. Uspjele su samo uz socijalno partnerstvo i zajednički dogovor!