Nije bez razloga nastala ona narodna „Na muci se poznaju junaci“. Kada je najteže do izražaja dođu one najbolje ljudske osobine: zajedništvo, poštenje, solidarnost, iskrenost, ali i one najgore.
Ni tisuću laži neće oprati nepravdu koju su radnicima HŽ Carga učinili Nenad Mrgan, Dalibor Petrović, Donald Neralić, Duško Novaković.
Svi već dugo znamo da u HŽ Cargu stanje nije dobro zbog čega smo sa Sindikatom strojovođa kao drugim reprezentativnim sindikatom 15.05.2013 pokrenuli zajedničke akcije. Zajedno smo slali sve dopise u kojima smo dogovorno definirali svoje zahtjeve.
U gotovo svakom dopisu pa i na sastanku s ministrom usuglašen je i supotpisan naš zajednički zahtjev:
– Tražimo da se Prijedlog pravilnika o organizaciji HŽ Carga d.o.o. temelji na radu koji osigurava prihode, radu koji se po svaku cijenu treba sačuvati.
Ovakav stav jedini garantira održiv opstanak HŽ Carga, a višak radnika u odnosu na trenutne potrebe, riješio bi se na socijalno najprihvatljiviji način – Željezničkim fondom i poticajnim otpremninama.
Nisu željezničari, pa ni strojovođe, krivi što se nije ulagalo u održavanje lokomotiva, vagona i pruge i što se ne može preuzimati i prevoziti sav teret raspoloživ na našem dijelu tržišta. Nisu krivi ni zbog gomilanja nadgradnje, a najmanje su krivi za imenovanje podobne, a ne stručne i sposobne Uprave.
Znamo koliko je skupo obrazovanje jednog željezničkog radnika i zato smo se i zalagali za Željeznički fond u koji se u ovakvim situacijama mogu privremeno rasporediti radnici.
Nesposobnošću Uprave i neodgovornošću Vlade voda je HŽ Cargu došla do grla. SŽH je pregovarao u dobroj vjeri i svjestan potrebe odricanja tražio da se novi Pravilnik o organizaciji HŽ Carga d.o.o. temelji na radu koji osigurava prihode, radu koji se po svaku cijenu treba sačuvati. Na taj način bi se omogućio opstanak i oporavak poduzeća što bi, zajedno s obećanim ulaganjem u održavanje i popravak lokomotiva i vagona, uz obnovu pruga, proširenje luke Rijeka, omogućio povratak dijela radnika s privremenog rasporeda u Željeznički fond.
Međutim, četiri asa s početka pisma zajedničke napore pretvorili su u štetni Pravilnik o organizaciji čija će primjena donijetii štetu HŽ Cargu kroz nemogućnost obavljanja rada, što ćemo i dokazati.
Postupak donošenja pravilnika dobit će i sudski epilog. Svi vide i znaju koliko posla i u kojim centrima ima i stoga smo svjesni da do smanjenja broja radnika mora doći.
Baš zato smo tražili da se odrede jasni kriteriji i da se primjene prema svim radnicima na nediskriminirajući način.
Da li je Pravilnik o organizaciji napravljen po jasnim kriterijima? Da li je broj radnika određen prema radu? Da li je jednak za sve? Daliborova tablica ima i drugu stranu. Činjenice dovoljno govore.
SŽH se u startu zalagao za zajedničko rješenje, a protiv stečaja. Ako se razradi brojka 804 iz Varijante 1. vidjet će se da SŽH nije potpisao kolektivni ugovor jer bi time amenovao kompromis koji je postignut između Uprave HŽ Carga i SSH, a na štetu svih ostalih zanimanja.
Presudan je odgovor na pitanje kojih 804 radnika odlazi iz sustava?
Lako je dokazati da je osnovni cilj Nenadu Mrganu i Daliboru Petroviću bio izbjeći bilo kakvo smanjenje plaća i to isključivo zbog njihovog unutarsindikalnog problema. Još uvjek nisu uspjeli objasniti svojim članovima po kojem ključu je napravljena podjela radnika bivše HŽ Vuče vlakova u HŽ Putnički prijevoz i HŽ Cargo, osim njihove osobne procjene i podjele. Nažalost, ispada da je to postalo ključno u rješavanju problema HŽ Carga, kao što je ključno nastaviti sa vođenjem evidencija radnog vremena i isplata svih dodataka na plaću kao u najboljim vremenima i po voznom redu po kojem svi vlakovi voze, iako zapravo ne voze?
Razlog što SŽH nije potpisao Kolektivni ugovor je isključivo njegovo vezanje za provedbu Pravilnika o organizaciji s kojim se nismo složili. Kolektivni ugovor sam po sebi uglavnom je solidno napravljen i zbog toga su zapisnici s pregovora potpisivani sve do 31.01.2014 kada se očito unaprijed, između SSH, Danijela Krakića i Donalda Neralića, dogovoreno otpuštanje 800 radnika uglavnom manevrista, pregledača i transportno – komercijalnih zanimanja, željelo podvaliti Sindikatu željezničara na potpis.
Sve je bilo složeno, računica jasna 800 radnika van, kvazi smanjenje plaće, prodaja vagona i svega ostaloga što vrijedi pa će se izdržati do sljedećih izbora i to je rješavanje problema HŽ Carga ili možda Sindikata strojovođa Hrvatske.
Ovakvim brzinskim rješenjem odbio se razmotriti prijedlog SŽH koji bi donio trenutne, mjerljive uštede kroz progresivno smanjenje plaća, štiteći radnike s najnižim primanjima i privremeno uvođenje nepunog radnog vrijemena.
Usput, na sastanak 05. 02. 2014. bio je izričito pozvan predsjednik Sindikata željezničara Hrvatske, valjda se i to isplaniralo kako bi se danas moglo koristriti otrcanu frazu „on nije radnik HŽ Carga pa mu to osobno ništa i ne znači“.
Vrlo će se brzo pokazati tko se igra sudbinom radnika. Nitko nije do sada uspio svoju sreću izgraditi na tuđoj nesreći i nepravdi, pa neće ni ova četvorka.
I dakako treba napomenuti da smanjenju radnika, prema najavama, nije kraj s obzirom da do ušteda na ovakav način neće doći. I sad bi svi i dalje trebali čekati, šutjeti, napraviti lovorov vjenac Nenadu Mrganu i Daliboru Petroviću i vjerojatno moliti: spasite nas ponovo na isti način.
Neće ići! Ma što vi pisali i lagali, istina će izaći na vidjelo!