Nakon stupanja na snagu reduciranog voznog reda koji vrijedi do 13. prosinca 2014. godine te uvođenja supstituiranog prijevoza putnika autobusima, na pojedinim relacijama na kojima je operater HŽ Putnički prijevoz dužan pružati uslugu prijevoza putnika vlakom, putnicima korisnicima usluga HŽ Putnički prijevoz je pripremio još jedno neugodno i štetno iznenađenje.
Naime, prodaju prijevoznih isprava na relacijama na kojima se prijevoz putnika obavlja autobusima, po naputku HŽ Putničkog prijevoza, preuzimaju vozači autobusa. To je postupanje suprotno odredbama Tarife 101 (važeći propis HŽ Putničkog prijevoza) kojom je definirano da prodaju prijevoznih isprava vrše putničke blagajne u službenim mjestima (putničke i turističke agencije) te vlakopratitelji u vlaku.
Ova „inovacija“ HŽ Putničkog prijevoza je potpuno u suprotnosti sa svim važećim propisima (Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu, Tarifa-101, Uputa-182, Uputa-107, Pravilnik-181 i drugi) koji svaki pojedinačno u svojoj domeni reguliraju međusobne odnose između putnika, korisnika usluga i prijevoznika, u ovom slučaju HŽ Putničkog prijevoza.
Ovakav način reguliranja prodaje prijevoznih karata izuzetno je štetan, kako za HŽ Putnički prijevoz tako i za korisnika usluge to jest putnika.
Nepotrebno je naglašavati važnost poznavanja vrsta karata i povlastica (zakonskih, komercijalnih i zakonsko-komercijalnih) te provedbe propisa, a sve u cilju pravilne prodaje prijevoznih karata i pružanja što kvalitetnije i povoljnije usluge putniku.
„Inovacija“ HŽ Putničkog prijevoza u obliku Upute vozačima je samo skup pojedinih odredbi prepisanih iz Tarife-101 koje vozačim autobusa baš ništa ne znače niti zbog nepoštivanja propisa mogu biti pozvani na odgovornost.
S druge strane:
1. Svi radnici HŽ Putničkog prijevoza koji obavljaju poslove prodaje karata posjeduju potrebno obrazovanje iz segmenta željezničkih zanimanja, kao i položen stručni ispit, obzirom na kompleksnost materije koju je potrebno proći radi obavljanja predmetnih poslova.
2. Važeći propisi HŽ putničkog prijevoza u cijelosti reguliraju postupanje oko zaduživanja prijevoznih karata za prodaju, evidenciju zaduženih i prodanih prijevoznih karata, ispisivanje odnosno ispostavljanje prijevoznih karata, naplatu prijevoznih karata i na kraju, po završetku radnog dana, predaju ubranih prihoda po osnovi prodanih prijevoznih karata.
3. Da bi poslovi iz točke 2. ovog dopisa bili obavljani u duhu važećih propisa, kontrolu i nadzor nad provedbom vrše kontrolori Putničkog prijevoza.
Šteta za HŽ Putnički prijevoz ukoliko prodaja prijevoznih karata bude temeljena na predmetnoj Uputi može biti nemjerljiva, obzirom da radnici odabranog cestovnog prijevoznika koji će obavljati poslove prijevoza putnika te prodaju karata nisu stručno osposobljeni za obavljanje ove vrste posla.
Sadržaj predmetne upute primjerice niti jednom rečenicom ne propisuje način i mjesto predaje ubranog prihoda od prodaje prijevoznih karata, te na taj način praktično vozač autobusa ima autonomnost pri odlučivanju što će učiniti sa ostvarenim prihodima.
Kako se ova štetna „inovacija“ odražava na putnike u financijskom pogledu, pogotovo u situaciji u kojoj se nalazi cjelokupno društvo i s obzirom na sve niži standard građana pa samim tim i putnika?
Kao ilustraciju navodimo samo jedan primjer, no on je obrazac za sve relacije na kojima se vrši prijevoz putnika autobusima i na kojima će prodaju karata vršiti vozači autobusa.
Naime, prema Uputi koju je izdao HŽ Putnički prijevoz, putnik svoje namjeravano putovanje od kolodvora Međurić do kolodvora Osijek može ostvariti samo na sljedeći način:
• Kupuje u autobusu prijevoznu kartu Međurić – Virovitica po cijeni od 103,40 kuna;
• U Virovitici kupuje novu kartu Virovitica – Osijek po cijeni od 111,60 kuna i tako ukupno izdvaja 215,00 kuna.
• Kada bi putniku bilo omogućeno kupovanje prijevozne karte za njegovo putovanje izravno u Međuriću za Osijek cijena karte bi iznosila 167,60 kuna, što predstavlja razliku od 47,40 kuna.
Dakle, ovakvim načinom prodaje karata u autobusima putnik je zakinut za iznos od 47,40 kuna, što u uvjetima sve težeg preživljavanja, svakako predstavlja znatan iznos.
Postavlja se pitanje, tko to sebi dopušta na ovakav nepromišljen i neposlovan način izravno nanositi štetu putniku te doslovno tjerati putnike s željeznice? Prijevoz putnika je željezničkom poduzeću HŽ Putnički prijevoz primarna djelatnost i svaki bi joj putnik trebao biti važan.
Kako ne bi diskriminirali putnike i dodatno financijski zakidali one koji moraju koristiti zamjenski način prijevoza autobusom umjesto vlakom predlažemo da prodaju prijevoznih karata, bez obzira na činjenicu što se prijevoz na željezničkim relacijama vrši autobusima, i dalje moraju obavljati radnici HŽ Putničkog prijevoza – putnički blagajnici i vlakopratno osoblje koji su za to školovani i stručno osposobljeni, a sve u cilju provedbe sigurnog tijeka prometa i prijevoza putnika na nediskriminirajući način.