Cilj nedavno odobrenih zajmova Svjetske banke HŽ Infrastrukturi, HŽ Cargu i HŽ Putničkom prijevozu, s jamstvima Republike Hrvatske, za Projekt održivog razvoja hrvatskog željezničkog sektora u Europi je „unaprijediti operativnu učinkovitost i financijsku održivost javnog željezničkog sektora u Hrvatskoj“. Svjetska banka uz zajam provodi proces stvaranja politika, među kojima i proces izrade analize siromaštva i socijalnog učinka reforme hrvatskih željeznica (PSIA).
Svjetska banka odgovara na kritike
Proces PSIA je razvijen kao odgovor na kritike, uglavnom iz sindikata i civilnog društva, o utjecaju ključnih političkih reformi i utjecaja koje reforme imaju na siromašne ljude. Kao rezultat ovog prosvjeda, Svjetska banka (WB) i MMF poduzimaju procjenu namjernih i nenamjernih posljedica politike intervencija (prije, tijekom provedbe i nakon provedbe) o dobrobiti različitih društvenih skupina, s posebnim naglaskom na siromašne i ranjive.
Sveobuhvatni proces restrukturiranja Hrvatskih željeznica teče od 8. listopada 1991. kada su HŽ postale samostalna željeznička uprava i sredinom 1992. se uključile u europski i međunarodni željeznički sustav. U procesu restrukturiranja željeznice tražila se pomoć konzultantskih tvrtki pa su uz domaće i strane mozgove izrađene brojne studije na kojima se temelje projekti osuvremenjivanja i restrukturiranja Hrvatskih željeznica, pripremljeni u suradnji s međunarodnim financijskim institucijama.
I tadašnji željeznički Projekt modernizacije i restrukturiranja nastojao je modernizirati i restrukturirati Hrvatske željeznice, stvarajući tvrtku prilagođenu konkurentnom prometnom tržištu kako bi se smanjio deficit, a time i njegov financijski teret na proračun.
Neostvareni ciljevi reforme željeznice
Zajedničko svim dosadašnjim projektima je usmjerenje na poslovanje na tržišnim osnovama i u tu svrhu zadani ciljevi:
- povećanje proizvodnosti rada, što bi trebalo ostvariti odgovarajućim povećanjem transportnog učinka, uz smanjenje broja zaposlenih;
- ostvarenje socijalnog programa;
- smanjenje troškova poslovanja rješavanjem nerentabilnih pruga i vlakova i provođenjem mjera racionalizacije unutarnjeg ustroja, održavanja kapaciteta i u korištenju sredstava;
- smanjenje izdvajanja za poslovanje HŽ-a iz državnog proračuna na prihvatljivu razinu BDP-a;
- investicije u željeznicu
Ciljevi su bili važni za gospodarski i društveni razvoj zemlje, posebno u smislu smanjenja državnog proračuna za željeznice. Vladina financijska potpora Hrvatskim željeznicama je sve manja i postaje neredovita, a time se i fizičko stanje željezničkih sredstava progresivno pogoršava (u razdoblju prije prvog međunarodnog zajma u održavanje infrastrukture Država je ulagala svega 15- 20% od potrebnih nužnih ulaganja).
Projektima je definiran podroban plan djelovanja s nositeljima izvršenja: Hrvatski državni sabor (donošenje izmjena zakonske regulative), Vlada Republike Hrvatske, resorno Ministarstvo, Ministarstvo financija, Nadzorni odbor, Uprava i izvršni direktori HŽ-a.
Međutim, ciljevi projekta su bili predmetom različitog tumačenja od strane Zajmoprimca i HŽ na jednoj strani i Banke i EBRD s druge strane. Konkretno, u Projektu modernizacije i restrukturiranja, u interpretaciji Vlade i HŽ cilj “moderniziranja” i prilagođavanja ” konkurentnom tržištu prijevoza” značilo je stvaranje moderne high-speed, željeznice visoke tehnologije, unatoč kontradiktornosti između takvog tumačenja i cilja smanjivanja deficita.
Glavna slabost u svakom projektu je odsustvo jasno uobličene vizije budućnosti Hrvatskih željeznica. Još uvijek je nepoznanica kakvu željeznicu Hrvatska treba i želi imati i kada i s kojim sredstvima će takvu željeznicu ostvariti.
Umjesto korjenite analize potrebe željeznice konačni izbor strategije restrukturiranja u okviru pojedinog projekta svodio se na trenutnu političku svrsishodnost. Dokazuje to činjenica da ni Zajam za osuvremenjivanje i restrukturiranje željeznica u iznosu od 85,4 milijuna EUR potpisan daleke 1999. godine zbog kašnjenja u izvedbi i čestih prenamjena projektnih sredstava nije postavio temelje za kasnije, znatno ambicioznije restrukturiranje.
Selektivno prihvaćanje preporuka analitičkih studija
Otkako je Republika Hrvatska pristupila Svjetskoj banci 1993. godine, ta joj globalna razvojna institucija pruža financijsku i tehničku pomoć, savjete vezane uz politike i analitičke usluge. Postavlja se pitanje zašto su Hrvatske željeznice i dalje nefunkcionalne. Problem ne rješavaju ni nepovratna sredstva iz EU fondova. Ne zato što su nedostatna, nego zbog brojnih uskih grla u povlačenju tih sredstava.
Jedan od savjeta koji Svjetska banka daje nudeći zajam tijekom procesa restrukturiranja je i potreba postizanja konsenzusa sa sindikatima. „Razgovori sa sindikatima trebaju se održavati u ranoj fazi kroz razmjenu mišljenja o modelu namjeravanog restrukturiranja. Stavovi sindikata moraju se ozbiljno uzeti u obzir, a sindikati bi trebali dobiti pravi osjećaj sudjelovanja.“ tvrde stručnjaci Banke dok resorni ministar Hajdaš Dončić, uvodeći posljednju, pogubnu transformaciju HŽ u tri nekoordinirajuća, neovisna poduzeća, izjavljuje da „sindikati nemaju što tražiti u procesu restrukturiranja nego tek u procesu implementacije već donesenog Programa“ te da nepostojanje Nacionalne strategije razvoja prometa nema nikakav utjecaj na odabir načina restrukturiranja Hrvatskih željeznica.
Samo jedan jedini zadani cilj svih projekata restrukturiranja Hrvatskih željeznica je ispunjen – smanjen je broj radnika na željeznici. Sindikat željezničara Hrvatske i partnerski sindikati pri tom su se lavovski borili da se višak radnika rješava, u prvom redu na dobrovoljnoj osnovi, uz dobru poticajnu otpremninu. Formirali smo i Željeznički fond kao internu burzu radnika među željezničkim društvima. Međutim, nastojali smo potaknuti prekvalifikaciju i povećanje zapošljivosti radnika koji su potencijalni tehnološki višak; tražili pravovremeno planiranje i upravljanje ljudskim potencijalima; inicirali posredovanje u samozapošljavanju radnika koji su proglašeni viškom i raspoređeni u Željeznički fond, ali bez značajnog uspjeha.
U posljednje vrijeme HŽ društva imala su sve manje sluha za socijalni učinak reforme željeznice. Sada te učinke analizira i promatra Svjetska banka. Hrvatske željeznice se zadužuju, Država daje jamstvo, Banka nadzire i postavlja uvjete. Cilj Banke je zaštititi ulaganje i osigurati povrat uloženog uz dodatni prihod. Cilj sindikata je zaštiti radnika i radna mjesta. Cilj civilnih udruga je očuvati obujam i kvalitetu javnih usluga i zaštititi prava korisnika. Hrvatske željeznice su u “sukobu” interesa. Od svih zadanih ciljeva reforme izvjesno je samo da se, nastavi li restrukturiranje na dosadašnji način, „održivost“ sustava oslanja na kontinuirano smanjenje broja radnika i njihovih prava.
Sve aktivnijim civilnim udrugama i sindikatima bit će interesantno pratiti što će o posljednjem zajmu Svjetske banke iznjedriti PSIA, proces izrade analize siromaštva i socijalnog učinka reforme hrvatskih željeznica.