Od 2007. godine diljem svijeta provodi se kampanja za obilježavanje 7. listopada Svjetskim danom dostojanstvenog rada.
Ovaj dan je simbol borbe za sigurnost radnog mjesta, redovne plaće, zdravstvenu, socijalnu i mirovinsku zaštitu, mogućnost organiziranja u sindikate radi zaštite svojih interesa te istinsko uključivanje u socijalni dijalog.
Neoliberalni kapitalizam i globalna kriza značajno su utjecali na transformaciju radne snage. Dostojanstven i siguran rad zamijenjen je nesigurnim – prekarnim radom, čije dostojanstvo se izgubilo. Nesiguran rad se javlja kroz različite atipične oblike radnog odnosa: povremeno zapošljavanje, zapošljavanje preko agencija, sklapanje ugovora na određeno vrijeme, ustupanje poslova drugim poduzećima, podugovaranje poslova. Prekarni radnici su radnici s niskom plaćom, bez zaštite od prekida radnog odnosa, bez socijalne zaštite uključujući i zaštite na radu, sindikalno su neorganizirani i bez kolektivnog su ugovora. Poslodavci nameću sve više oblika prekarnosti nerijetko zaobilazeći propise.
Za borbu protiv prekarnog rada nužan je zakonodavni okvir koji vodi ukidanju prekarnog rada te jačanje solidarnosti i zajedničke borbe za kvalitetna radna mjesta, punu zaposlenost i dostojanstvo radnika kao jedini održivi izlaz iz siromaštva.
Dostojanstveni rad temelji se na uvjerenju da su za stvaranje najboljih perspektiva za društveni napredak i razvoj nužne sve četiri njegove komponente: zapošljavanje, prava, zaštita i dijalog.