PRAVOMOČNA PRESUDA U KORIST RADNIKA
Autor: Zoran Maršić
Veliki broj radnika HŽ Carga vode putem suda svoju borbu protiv nepravde koja im je nanesena nezakonitim postupanjem poslodavca. Unatoč našim upozorenjima na nezakonite radnje odgovornima u nadležnom ministarstvu, u Upravi HŽ Carga se baš nitko nije želio pozabaviti problemom “malog čovjeka“, radnika. Vrlo često ljudi koji imaju upravljačku ulogu u uspješnim tvrtkama kažu da su radnici ono najvrjednije što tvrtka ima. U HŽ Cargu, nažalost, već dugo nije tako.
Naša borba, koliko god se nekome činila bezuspješna, za radnike HŽ Carga nikada nije stala niti će stati. Nismo pristali na trgovinu, na ustupke kojim bi izdali naše članove. Nastavili smo se boriti svim zakonskim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Istina ovakav pristup u našoj državi je puno sporiji ali zato donosi konkretne rezultate i čist obraz pred svakim tko želi argumentirano razgovarati.
Jedan o primjera osobne upornosti koju smo vrlo rado podržali sa svim resursima koji su nam na raspolaganju je i borba za prava našeg člana Ivana Paske, rukovaoca manevre u kolodvoru Osijek.
Ovo je je njegova priča o nepravdi koju je trpio, a sud ju je svojom presudom ispravio:
Možete li nam reći nešto o sebi, gdje živite , koliko dugo radite na željeznici ?
Inače živim u Breznici Našičkoj, mjestu udaljenom 40-tak km od Osijeka. Na željeznici sam od 1983. godine na raznim poslovima: manevriste, poslovođe manevre i pod zadnje sam radio kao rukovaoc manevre kolodvora Osijek.
Kako bi opisali okolnosti u kojima su vas proglasili tehnološkim viškom ?
Nitko u to nije mogao vjerovati da će željeznica, odnosno HŽ-Cargo, pasti na tako niske grane i da će nas snaći ovakva sudbina i to kada cijeli svoj život daš doprinos firmi i ostaviš zdravlje na kolosijeku i sve to pod krinkom „restrukturiranja“. Tehnološkim viškom proglašen sam jer se gasilo radno mjesto rukovca manevre kolodvora Osijek.
Vjerujemo da vam je u tim trenucima bilo jako teško. Što ste poduzeli kako bi zaštitili svoja prava ?
Na prvo što sam pomislio je da je nemoguće da kolodvor Osijek ostane bez manevarskog odreda obzirom na njegove specifičnosti i organizaciju rada ali kako je svaka odluka u zadnje vrijeme donesena u cilju uništavanja željeznice onda se ne treba ni čuditi. Da, bilo mi je jako teško. Osjećao sam se bezvrijedno, zar da se to dogodi nekomu tko voli svoj posao i izvršava ga cijeli svoj radni vijek s 300% angažiranosti? Dugo mi je trebalo da se pomirim s novonastalom situacijom. Obzirom da sam bio sindikalni povjerenik područja rada HŽ-Carga – kolodvorsko osoblje SŽH Podružnice Osijek, zajedno sa svojim glavnim povjerenikom odlučio sam se boriti za svoja prava do kraja.
Kome ste se obratili za pomoć ?
Sjećam se kao da je bilo jučer, glavni povjerenik je dogovorio s odvjetnicom razgovor tako da smo se svi zajedno (i ostali članovi SŽH koji su proglašeni tehnološkim viškom) „uhvatili pod ruku“ te potražili pravni savjet.
Koliko dugo je trajala vaša borba do povratka na radno mjesto ?
Od 15. 09. 2014. kada mi je uručen otkaz, plus otkazni rok pa do 03. 06. 2016. kada me je glavni povjerenik obavijestio o pravomoćnosti presude, traje pravna borba za moj povratak na posao.
Jeste li zadovoljni s angažmanom Sindikata željezničara Hrvatske prilikom pružanja pomoći u vašem slučaju ?
Od samog osnivanja sindikata vjeran sam član i aktivno sudjelujem u njegovu radu. Povijest tog sindikata sve govori. Sva prava izborila su se mukotrpnim štrajkovima, a danas neki „samozvani sindikati“ trguju tim pravima. Sindikat nisu pozajmice, fešte, plećkice…Ne daj Bože da ikome sindikat zatreba kao što je meni trebao, ali sada je valjda svakom jasno tko se istinski bori za radnika. Živi sam primjer dobrog angažmana sindikata u pružanju pomoći.
Da li ste zadovoljni s pravnom pomoći Ureda NHS-a u Osijeku ?
Ovom prilikom posebno bih se zahvalio Silviji Kotarac, pravnici Ureda NHS-a u Osijeku. Sindikat koji ima takve pravnike ima sve…time sam sve rekao.
Što bi poručili svojim kolegama, željezničarima koji se susreću s jednakim i sličnim problemima ?
Za vaš novac (članarinu) možete birati tko će vas zastupati. Odrasli smo ljudi, nismo djeca. Ne mora se učiti na vlastitim greškama…ne znam na koji bi drugi način poručio svojim kolegama da prepoznaju sindikat koji se istinski bori za prava svojih članova. Kad se čovjek nađe u situaciji u kakvoj sam se ja našao sve ti postane jasno jer što narod kaže sit gladnom ne vjeruje…postane ti jasno da se može puno toga napraviti znanjem i dobrom sindikalnom organizacijom…postane ti jasno da je članarina koja se izdvaja za sindikat mala kada se dobiju parnice poput moje…
Uz sindikalni pozdrav poručio bih svojim kolegama i svim željezničarima „zajedno smo jači“.