Razgovor s povodom – Đurđica Faber
Ovo je priča naše kolegice, članice Sindikata željezničara Hrvatske o nepravdi koju je proživljavala, nepravdi koja ju je dovela do izvanrednog otkaza. Teško se nositi sa svime što se čovjeku dešava kada ostane bez posla, bez prihoda, a posebno je teško kada ti se to desi nakon trideset godina besprijekornog rada. U takvim situacijama možda je najvažnije da nisi sam, da hladne glave pristupiš rješavanju problema i zatražiš pomoć bez zadrške. Nitko od nas ozbiljno ne razmišlja o ovakvim situacijama dok se u njoj ne nađe stoga kroz kratki razgovor prenosimo ovu životnu priču.
Možete li nam reći nešto o sebi, gdje živite , koliko dugo radite na željeznici ?
Rođena sam i živim u Zagrebu, gdje sam završila osnovnu i srednju školu te 2009. god. uz rad diplomirala na BAK-u u Zaprešiću.Moja obitelj i prijatelji su mi podrška u svemu što radim i zahvalna sam što ih imam.Ove godine obilježavam jubilarnih 30 godina svog rada i pripadam onoj staroj gardi koja srcem voli prugu i željeznicu.
Radni odnos u HŽ-u sam zasnovala 1986.godine i kako je to bilo nekada, morala sam proći sve službe i poslove u sklopu tvrtke da bih položila stručni ispit. Rad u vlakopratnji na poslovima stjuardese meni je najdraže razdoblje. Tu na terenu naučite što je željeznica. To poglavlje sam zatvorila s ukazanom časti da sa svojim kolegicama i kolegama budem u pratnji Predsjednika Tuđmana na Vlaku za Vukovar. Od 2oo6. godine počinjem raditi kao tajnica u Poslovnom području Koordinacija s ovisnim društvima d.o.o., 2007. god. radim u uredu Uprave HŽ Holding d.o.o. na poslovima tajnice člana uprave, a 2008 na poslovima tajnice predsjednika uprave HŽ infrastrukture d.o.o. I ovaj dio tajničkog posla sam zaokružila nagradom HPT (Hrvatska poslovna tajnica ), a koju sam dobila 2009. godine u konkurenciji za velike državne tvrtke. Od tada volontiram u udruzi HPT i vodim program svake godine u Hotelu Esplenade. Nakon što sam diplomirala 2010 godine počinjem raditi u HŽ Nekretninama kao glavni ref. za promet nekretnina u jedinici Grupa za prodaju, povrat i imovinu i kupnju nekretnina, da bih 2012. radila kao glavni ref. za komercijalizaciju u jedinici Grupa za zakupe u HŽ Nekretninama.
Iz kojih razloga vam je uručen izvanredni otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika ?
Htjela bih naglasiti da u ovoj priči nisam bila sama, u pitanju je otkaz za 8 radnika Grupe zakupa službe Komercijalizacije. I danas mi je nejasno što nam se stavljalo na teret te o kojem se propustu radi. Sve je to nelogično: jedan dan vas pozovu i pohvale za rezultate, unaprijede vas, drugi dan vam daju otkaz. I ne želim više ulaziti u pozadinu cijele priče i tražiti razloge, sve što mogu reći je da sam ja kao i moje kolege, svoj posao obavljala savjesno i pošteno u skladu s pravilima struke, a uz nadzor i znanje nadređenih. U svom radnom vijeku nisam učinila ni jedan propust niti sam dobila bilo kakvo upozorenje, naprotiv višekratno sam nagrađivana u odnosu na rad i struku. Moja je savjest čista. To je sada iza mene i krenula sam dalje.
Uostalom, mislim da je više zabrinjavajuća činjenica nad kojom bi se sindikati morali zamisliti, a koja se odnosi na poštivanje važećeg KU, mišljenja sindikata te radničkog vijeća, dvostrukim mjerilima te odnosu naspram radnika.
Vjerujemo da vam je u tim trenucima bilo jako teško. Što ste poduzeli kako bi zaštitili svoja prava ?
Da, bilo je jako teško i ponižavajuće. Zamislite samo situaciju kada žene od 50-60 godina koje su cijeli radni vijek odradile na željeznici, zaštitari izvode van poput neke terorističke prijetnje??? Da nije otužno bilo bi smiješno.
Prvo niste svjesni što se događa kao da je to nečija tuđa uloga, a onda kao pad na tvrd pod i shvatite, gle, pa to se meni događa. Svi mi imamo kredite, djecu, obveze i ne vidite izlaz. Netko plače, ja nažalost nisam jedna od tih i to mi je žao. Izmjenjuju se tuga, bol, nemoć, ljutnja. Ljutnja je zdrava jer se onda trgnete i dobijete snagu da se pokrenete. Na sreću, kolege i prijatelji su cijelo vrijeme bili uz nas davali nam podršku i snagu.
U tim trenutcima morate biti hladne glave. Prvo smo se obratili svojim sindikatima i sindikalnim povjerenicima, grupirali se, organizirali logistiku i krenuli u prikupljanje i obrađivanje postojećih činjenica i podataka. To vam je kao i posao. Jako je važno da u takvoj situaciji odmah napišete kronologiju događaja i naravno imate sve dokumente. Dobro smo proučili pravilnike, ZOR, KU i zajedno smo obradili svaku točku.
Kome ste se obratili za pomoć ?
Jednostavno nazvala sam svoj sindikat koji je odmah bio tu na raspolaganju da mi pruži zaštitu. Poslušala sam savjete koje sam dobila i dio po dio pripremila i odradila. Koristim priliku da se ovim putem zahvalim kolegama koji su zajedno sa mnom proživljavali agoniju izvanrednog otkaza, također bi se zahvalila i sindikatima SIHŽ i SPVH-a na pokazanoj kolegijalnosti i pomoći. Isto tako da nije bilo dobre volje i profesionalnosti g. Kršića, bojim se da bi sve još potrajalo.
Koliko dugo je trajala vaša borba do povratka na staro radno mjesto?
Sve je trajalo oko 9 mjeseci i nismo se vratili na svoja stara radna mjesta, to bi u ovakvim okolnostima bilo nemoguće, naša radna mjesta su odmah popunjena, a na kraju bila bi to komunikacija opterećena sumnjom i međusobnim nepovjerenjem. Imam novo radno mjesto, zadovoljna sam dobrom i pozitivnom radnom sredinom, a svaki novi posao je za mene novi izazov koji želim i mogu uspješno odraditi.
Da li ste zadovoljni s angažmanom Sindikata željezničara Hrvatske prilikom pružanja pomoći u vašem slučaju ?
Da, istina možda mislim da su mogli biti malo glasniji, ali isto tako shvaćam da svatko ima svoje metode. Cilj je pomoći radniku, što su i učinili. Svi smo u tim trenutcima pomalo sebični i vidimo samo sebe i svoje probleme, imamo hrpu zamjerki, ali cjelovita slika je drukčija.
Da li ste zadovoljni s pravnom pomoći Ureda Nezavisnih Hrvatskih sindikata u Zagrebu ?
To je neupitno! Zahvalna sam gđi Ani Palm Jeličanin kao i g. Rebiću koji su me odmah primili i upoznali sa pravima i daljnjim koracima. Istodobno su mi bili velika podrška jer nije se lako suočiti sa cijelom situacijom, za to treba snaga, a oni su preuzeli taj dio tereta. Ostalo je išlo svojim tijekom. Nije im lako, ali dokazali su da su pravi ljudi na pravom mjestu, ne samo pravni savjetnici već i sindikalni povjerenici.
Što bi poručili svojim kolegama, željezničarima koji se susreću s jednakim i sličnim problemima ?
Kako sam rekla, bitna je hladna glava. Uđite u situaciju na način kao da se to ne događa vama. Napravite plan i smjernice. Prvi korak je javiti se svom sindikatu koji će vas usmjeriti na daljnje radnje. Važno je da sami odmah pripremite, odnosno napišete kronologiju zbivanja koja je prethodila otkazu, jer se do prvog ročišta bitne stvari zaborave. Povežite se međusobno, razmijenite prikupljene podatke i dokumente i djelujte zajedno jer kada se tako nešto dogodi osim što vas mogu razumjeti samo oni koji su u istoj situaciji, kao jedinka si slabiji i manje motiviran, prepustiš se stihiji. Ne sramite se potražiti pomoć od svih, pa i liječničku, jer sami teško možete nositi toliki teret. Niste vi krivi za problem. Ne odustajte i budite uporni. Na kraju ne možete sami u borbu s vjetrenjačama morate imati iza sebe logistiku sindikata, a svim sindikatima bih poručila da u takvim situacijama trebaju djelovati zajedno jer zajedno smo jači.
Razgovor s povodom – Đurđica Faber
Autor: Zoran Maršić