Dva sindikata, Sindikat željezničara Hrvatske i Sindikat hrvatskih željezničara obratili su se predsjedniku Plenkoviću i ministrima Butkoviću i Mariću upozoravajući ih na štete koje mogu nastati nepotpisivanjem PSO ugovora za prijevoz putnika željeznicom.
Zaključivanje PSO ugovora bilo je najavljeno još za prošlu godinu. Kako bi definirali odrednice Ugovora, resorno ministarstvo je angažiralo vanjskog konzultata koji je završio posao i predložio glavne odrednice dokumenta, no ni nakon toga Ugovor još uvijek nije potpisan.
Modernizacija hrvatskih željeznica odgađana je dvadeset osam godina i radi toga je stanje željezničkih kapaciteta, kako pruga, tako i vlakova, iznimno loše. Posljedica je ne konkurentnost i neučinkovitost željezničkih prijevoznika u odnosu na druge prijevoznike.
U prethodnom razdoblju došlo je do početka modernizacije voznog parka HŽ Putničkog prijevoza, no od planiranih 88 vlakova, nabavljena su tek 24 vlaka. Bez cjelovite modernizacije voznog parka, ne može se očekivati niti povećanje prihoda, ali niti smanjenje operativnih troškova, koji su radi korištenja klasičnih dizel lokomotiva i pojedinačnih vagona, kao i davno otpisanih motornih vlakova, iznimno visoki.
Nedavno je ministarstvo potvrdilo da su u procesu restrukturiranja, posebno u načinu razdvajanja društava hrvatskih željeznica, učinjeni pogrešni potezi koji su dodatno oslabili željeznička društva.
Bez zaključenja dogoročnog PSO ugovora, HŽ Putnički prijevoz ne može ući u poslovni poduhvat nabavke novih prijevoznih sredstava, jer od 1. 1. 2019. nastupa liberalizacija u prijevozu putnika željeznicom. Tek zaključenjem 10-godišnjeg PSO ugovora, HŽ PP može pristupiti nastavku modernizacije, čime bi se poboljšala razina usluga, povećali prihodi i smanjili operativni troškovi što bi, između ostalog, moglo imati i blagotvorni učinak na demografska kretanja.
Svaki dan odgode zaključenja PSO ugovora znači i kašnjenje modernizacije, ali i donosi neizvjesnu budućnost za 1900 radnika HŽPP, jer bez PSO ugovora i bez provedene modernizacije na liberaliziranom tržištu tvrtka ne bi mogla konkurirati niti cestovnim prijevoznicima, a niti mogućim stranim željezničkim prijevoznicima koji nestrpljivo čekaju da na hrvatskim prugama zaposle višak vlastitih prijevoznih kapaciteta.
Neopreznim načinom podjele HŽ Hrvatskih željeznica i gašenjem HŽ Holdinga, HŽ Cargo, kao nacionalni robni prijevoznik, izložen je konkurenciji bez ikakve zaštite i doveden je do toga da u svega 3 godine od stvarne liberalizacije izgubi gotovo 50 % roba na hrvatskim prugama.
S druge strane, druge su zemlje, unatoč liberalizaciji, na razne načine zaštitile svoje nacionalne prijevoznike. U Sloveniji samo Slovenske željeznice imaju realni pristup luci Koper, Talijani su osmislili mudru politiku najma trasa, radi koje se drugim prijevoznicima ne isplati ulaziti u trošak itd.
Nadamo se da Vlada RH u slučaju prijevoza putnika željeznicom, neće ponoviti pogreške i propuste učinjene prema djelatnosti prijevoza robe željeznicom, koje su u najvećem omjeru platili radnici HŽ Carga ostajući bez radnih mjesta, ali i država, saniranjem gubitaka, preuzimanjem jamstava itd.
Obzirom da se od pojedinih dionika čuje nezadovoljstvo rezultatima restrukturiranja željeznice, kao mogući razlog odgode zaključenja PSO ugovora, važno je naglasiti da se Hrvatske željeznice restrukturiraju 28 godina te su broj zaposlenih smanjile s 44.000 na manje od 12.000. Restrukturirat će se i dalje, no razvidno je da se bez ozbiljne modernizacije ne može zaustaviti spirala propadanja. Da je modernizacija provedena paralelno izgradnji autocesta, kako je prvotno planirano, željeznice bi danas imale višestruko veće prihode, zahvaljujući čemu bi, umjesto otpuštanja, generirale nova radna mjesta.
Nadamo se kako vidljivo oklijevanje Vlade RH da se napokon zaključi PSO ugovor s HŽ PP, nije posljedica protivljenja ove Vlade, ili pojedinog ministra i da će do zaključenja PSO ugovora doći što je prije moguće. Strpljenje radnika, a i korisnika prijevoza je sasvim pri kraju.